Poremećaji ciklusa ureje (UCD-ovi) – Temeljni uzrok i klinička slika1

  • UCD-ovi su vrlo rijetki, ozbiljni i po život opasni poremećaji koji se sastoje od skupine nasljednih nedostataka jednog od enzima ili prijenosnika uključenih u ciklus uree, koji pretvara amonijak u ureu 

    • Odsutnost ili teška disfunkcija enzima ili prijenosnika rezultira nakupljanjem toksičnih razina amonijaka u krvi i mozgu pogođenih bolesnika 
    • Postoji šest različitih vrsta UCD-ova, po jedan za svaki enzim u ciklusu uree: 

    o NAGS – nedostatak N-acetilglutamat sintaze* 

    o CPS 1 – nedostatak karbamoil fosfat sintetaze 1 

    o OTC – nedostatak ornitin karbamoil tranferaze

    o ASS – nedostatak argininosukcinat sintetaze, koji se naziva i citrulinemija tip 1 

    o ASL – nedostatak argininosukcinat liaze, koji se naziva i argininosukcinska acidurija 

    o ARG – nedostatak arginaze 

    • Postoje i dva nedostatka prijenosnika enzima, koji se također smatraju UCD-ovima: 

    o HHH – nedostatak ornitin translokaze, koji se naziva i sindrom hiperornitinemije-hiperamonemije-homocitrulinurije 

    o CTLN2 – nedostatak citrina ili citrulinemija tipa 2* 

    • Iako se genetski razlikuju, UCD-ovi dijele važne značajke i stoga se obično smatraju skupinom 

    • UCD-ovi pogađaju oko 1 od 35 000 osoba, a simptomi se razlikuju od pojedinca do pojedinca i mogu se pojaviti u različitim godinama 

    * Imajte na umu da RAVICTI nije odobren za NAGS i CTLN2 

Ciklus ureje

6 enzima 
NAGS = N-acetilglutamat sintaza 
CPS1 = Karbamoil fosfat sintetaza I
OTC = Ornitin karbamoil transferaza 
ASS = Argininosukcinat sintetaza 
ASL = Argininosukcinat liaza 
ARG = Arginaza 
1 nosač 
ORNT1 = Ornitinski/Citrulinski protuprijenosnik 

Korelacija između razine amonijaka i kliničkih simptoma

  • Povišenje razine amonijaka dovest će do razvoja karakterističnih simptoma i, ako se ne liječi, na kraju do hiperamonemijske krize.1,2 

  • Rani simptomi u oboljele novorođenčadi su nespecifični, ali mogu brzo napredovati do kome i smrti.3,4 

  • Učinci kronične hiperamonemije mogu djelovati suptilno i nespecifično, što može prikriti progresivne rizike UCD-a.3,5,6 

  • Bez obzira na dob pojave UCD-a, u svih bolesnika s UCD-om postoji rizik od teških neuroloških posljedica i prerane smrti.4,6 

Amonijak

(µmol/l) 

>250

Iznad GGN-a 

GGN

    

Potencijalni simptom(i)

Hiperamonemijska koma

  • Koma
  • Cerebralni edem
  • Psihijatrijski simptomi (halucinacije, paranoja, manija)
  • Pospanost
  • Letargija
  • Povraćanje
  • Progresivno lošiji apetit

Suptilni simptomi

Normalno

GGN = Gornja granica normale. GGN se definira pojedinačno za svaki bolnički laboratorij. 

U kliničkim ispitivanjima GGN za Ravicti deininiran je kao 35 μmol/l.7 

Ammonia (NH3)

(umol/l)

>250

61-200

36-60

≤35

(ug/dl)

>450

110-360

65-108

≤63

    

>450

Potential symptom(s)

Hyperammonaemic coma

  • Coma

  • Cerebral oedema

  • Vomiting

  • Disorientation

  • Somnolence

  • Lethargy

  • Irritability

  • Anorexia

Subclinical hyperammonaemia

Normal

Posljedice povišenja amonijaka su nepredvidive

  • Razine amonijaka mogu varirati 10 puta tijekom dana.8
  • Hiperamonemija može biti potaknuta normalnim životnim događajima kao što su bolest, konzumacija alkohola, trudnoća, operacija i nesreće.9-10

Liječenje poremećaja ciklusa ureje

Ciljevi kroničnog liječenja UCD-a su održati razinu amonijaka u krvi niskom na sigurnim razinama, održati stabilnu metaboličku kontrolu, eliminirati kronične komplikacije i postići normalan razvoj i rast.11 Dugotrajno liječenje sastoji se od smanjenja unosa proteina u prehrani uz uzimanje lijekova (npr. tvari koje vežu dušik) i dodatkom esencijalnih aminokiselina, vitamina i elemenata u tragovima. Dodatne opcije liječenja za neke bolesnike su dijaliza ili transplantacija jetre.11 RAVICTI® (glicerolfenilbutirat) je lijek koji sadrži tvari koje vežu dušik, a koristi se za liječenje bolesnika svih dobnih skupina s UCD-om i osmišljen je da olakša jednostavnu primjenu i pridržavanje rasporeda liječenja.7,12

Saznajte više o lijeku RAVICTI

Reference: 1. Summar M, Tuchman M. J Pediatr. 2001;138(1):6–10. 2. Häberle J et al. J Inherit Metab Dis. 2019;1–39. 3. Ah Mew N et al. In: Pagon RA, et al, eds. GeneReviews. Seattle, WA: University of Washington, Seattle; 2015. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK1217/. Posljednji posjet: 21.10.2020. 4. Cohn RM et al. Clin Pediatr (Phila). 2004;43:683-689. 5. Gropman AL et al. Metab Brain Dis. 2013;28:269–275. 6. Häberle J et al. Orphanet J Rare Dis. 2012;7:32. 7. Diaz GA et al. Hepatology. 2013;57(6):2171–2179. 8. Mokhtarani M et al. Mol Genet Metab. 2012;107:308–314. 9. Summar ML et al. Acta Paediatr. 2008;97:1420–1425. 10. McGuire PJ et al. J Pediatr. 2013;163:1705–1710. 11. Häberle Jz, McCandless S. Orphan drugs in development for UCDs, Orphan Drugs Research and Reviews 2014. 12. Summary of Product Characteristics RAVICTI.